Kanconijer Frančesco Petrarka

Наслов: Kanconijer Frančesco Petrarka 2/7/2009, 10:29

Ponešto o piscu:

Frančesco Petrarka (1304-1374) bio je veliki italijanski pjesnik i humorist. Velik dio života proveo je u Avinjonu gde je upoznao provansalsku trubadursku liriku i prvi put ugledao Lauru. Njoj u čast napisao je Kanconjera, zbirku pjesama koja se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Petrarkin utiecaj na književnost bio je toliki da je ostavio trag još za pjesnikova života , da bi se poslije razvio u petrarkizam, koji je u 15. i 16. veku preplavio Europu.

Struktura:

Zbiraka od 366 pesama podjeljena je na deo za Laurinog života, te posle Laurine smrti. Oba dela su pisana italijanskim jezikom.

Izbor:

Za Laurina života

XI

Lassare il velo o per sole o per ombra

Nosite, gospo tu koprenu krasnu

na suncu i u sjeni,

otkad žudnju vidjeste u meni

s koje mi svako ino htijenje zgasnu.

Dok slatke misli u sebi sam krio,

što željama su slomile mi pamet,

lice već viđah samilošću sjati;

al kad vas Amor upozori na me,

Kose je plave veo obavio,

a nesta pogled koji ljubav prati,

Što vrh sveg od vas žuđah sad mi krati

taj veo tako kleti,

što, na smrt moju, i zimi i ljeti

očiju divnih krije svjetlost jasnu.

Pjesnik uviđa da ga njegova voljena ne voli, te njezino odbijamje metaforom pretvara u koprenu.

Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. strofa - abba (obgrljena)

2. strofa - rima ne postoji

3. strofa - abb

4. strofa - aab

Od stilskih sredstava se pojavljuje metafora.

Tema je neuzvraćena ljubav.

XXXI

Questa anima gentil che si disparte

Ta blaga duša što putovat treba

u drugi život, prije hore zvana,

bude li tamo dužna čast joj dana,

u najdičnijem bit će dijelu neba.

Između Marsa stane li i treće

svjetlosti, Sunce pasti će u sjenu,

jer da bi mogle gledat lijepost njenu,

blažene duše njoj hrlit sve će.

Pod četvrtim li svodom bude stala,

tri ostale će manje lijepe biti,

a samo njoj će pripast čast i hvala;

u petom krugu neće boraviti;

znam, bude li se dalje uspinjala,

Jupitera sjaj će i svih zvijezda skriti.

Pjesnik zamišlja odlazak Laure na nebo te ju idealizira, poništavajući njome sve ostalo uključujući i najvišeg boga - boga Jupitera.

Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. strofa - abba (obgrljena)

2. strofa- abba (obgrljena)

3. s - aba

4. strofa - aba

Od stilskih sredstava se pojavljuje gradacija.

Tema je zamišljeni odlazak Laure na nebo i njezino uspinjanje k nebo.

Наслов: Re: Kanconijer Frančesco Petrarka 2/7/2009, 10:30

XXXII

Quanto piu m’avvicino al giorno extremo

Kako se bliže moji zadnji časi,

a život ljudski redom kratko traje,

vidim da vrijeme ni hipa ne staje

i lažna nada pomalo se gasi.

Mislima velim: o ljubavi niti

zborit ne smijemo, jer u svakom trenu

snijeg kao novi nestaju i venu

snage nam tijela; mirni ćemo biti:

s njim će sve nade prestati da žive,

s kojih smo bili u zabludi dugo,

sve što veseli, boli, srdi, plaši;

te ćemo spoznat da često i drugog

privlače stvari lažljive i krive;

uzalud da su uzdisaji naši.

Pjesnik shvaća da će Laura umrijeti, te jadikuje nad ne ispunjavanju svojih nada.

Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. strofa - abba (obgrljena)

2. strofa - abba (obgrljena)

3. strofa - abc

4. strofa - abc

Tema je smrt Laure.

Poslije Laurine smrti

CCCXL

Dolce mio caro et precioso pegno

O slatki znače, milo moje blago,

što Raj te čuva, Narav mi te diže,

ah, sućut tvoja zašto kasno stiže,

života moga potpora i snago?

Bar u snu tvojeg viđenja sam prije

dostojan bio; sad puštaš da patim

pomoći lišen: ta tko mi je krati?

A znam da srdžbe tamo gore nije:

zbog koje ovdje srca milostiva

stradanjem drugog katkada se slate,

te Amor svladan u svom carstvu biva.

Ti što me vidiš i ćutiš mi muke,

i jedina mi možeš skončat jade,

prikazom svojom stišaj mi muke.

Pjesnik traži od Laure da mu se prikaže iz mrtvih, jer prije mu se bar u snu prikazivala, a sad je u toga lišen. Pita se tko mu uskraćuje Laurin prikaz, jer zna da u raju nema srdžbe, koja na svijetu razdvaja ljude i uništava ljubav. U zadnjoj strofi još jednom preklinje Lauru da mu se prikaže.

Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. strofa - abba (obgrljena)

2. strofa - abca (obgrljena)

3. strofa - aba

4. strofa - aba

Tema je pojavljivanje i ne pojavljivanje Laure u pjesnikovim snovima.

CCCLXI

Dicemi spesso il mio fidato speglio

Zrcalo vjerno govori mi moje,

duh trudan, koža izborana cijela

i oslabljena snaga, spretnost tijela:

“Ostario si, očevidno to je.

Valja da Narav svi slušaju ljudi

jer vrijeme ne da sporit snagu njenu. ”

Ko voda vatru što gasi u trenu,

tad se iz duga, mučna sna probudih:

i vidim da nam život leti bijedan

i da nam kob je samo jednom sklona;

i usred srca glas mi zvoni jedan

Od nje što lijepih lišena je spona,

al, živa, bila stvor je izvanredan,

te svim je slavu, mnim, uzela ona.

Pjesnik shvaća da je ostario, te kao da se prenuo iz sna shvaća kako ima samo jedan život, a taj brzo prolazi. Prisjeća se Laurinih riječi i zaključuje kako je dok je bila živa bila izvanredna osoba, te je svačiju slavu zasjenila.

Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. strofa - abba (obgrljena)

2. strofa - abbc (obgrljena)

3. strofa - aba

4. strofa - aba

Tema je razmišljane u Lauri i o vlastitom životu.

Tema djela je nesretna ljuban prema Lauri i veličanje njenog lika.

Vreme i mesto dela:

Vrema dela je prva polovina 14. veka, a mjesto je Avinjon